Hrvatsko tržište kapitala ponovno bilježi rast interesa malih ulagatelja, dok mirovinski fondovi potvrđuju svoju važnu ulogu ne samo u dugoročnoj štednji, već i kao značajni institucionalni ulagatelji. Među ključnim porukama konferencije Izazov promjene, koja se ove godine održava u Poreču, istaknuta je potreba za daljnjim razvojem domaćeg tržišta kapitala i otvaranjem novih investicijskih mogućnosti. Posebnu pozornost sudionika privukao je projekt hrvatskog investicijskog računa, koji je više govornika izdvojilo kao važan korak u poticanju ulaganja.
Tradicionalna financijska konferencija Izazov promjene, u organizaciji Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO) i Zagrebačke burze (ZSE), započela je u srijedu u Poreču, okupivši više od 600 sudionika iz financijskog i investicijskog sektora.
Na otvorenju konferencije Kristijan Buk, predsjednik UMFO-a i čelnik AZ mirovinskih fondova, naglasio je otpornost hrvatskog sustava obvezne mirovinske štednje na brojne gospodarske i financijske krize. Istaknuo je kako ostvareni prinosi tijekom proteklih godina potvrđuju stabilnost sustava i njegovu dugoročnu održivost.
Prema Bukovim riječima, mirovinski fondovi kategorije B od 2002. godine ostvarili su prosječan godišnji nominalni prinos od 5,5 posto, odnosno realni prinos od 2,9 posto iznad inflacije, čime su premašili planirani prinos od dva posto iznad inflacije.
Naglasio je kako je hrvatski mirovinski sustav uspostavljen tako da može izdržati razdoblja gospodarskih i financijskih kriza. Dosadašnje izazove uspješno je prebrodio, a Buk je izrazio uvjerenje da će ostati otporan i na buduće krize.

Istaknuo je i kako mirovinski fondovi nisu samo institucije za mirovinsku štednju, već najveći domaći institucionalni ulagatelji koji imaju važnu ulogu u održavanju likvidnosti tržišta kapitala. Govoreći o Zagrebačkoj burzi, podsjetio je na tri inicijalne javne ponude dionica (IPO) u kojima su sudjelovali mirovinski fondovi.
Pritom je naglasio kako fondovi ne ulažu u hrvatske kompanije isključivo zato što su domaće, već na temelju procjene kvalitete ulaganja, njihove koristi za hrvatsko gospodarstvo te, prije svega, interesa članova fondova.
Prema njegovim riječima, kapitala za ulaganja ima dovoljno, no za njegovo privlačenje potrebni su kvalitetno pripremljeni investicijski projekti koji mogu zainteresirati dugoročne institucionalne ulagatelje.

Pozitivnu ocjenu hrvatskog mirovinskog sustava iznijela je i predsjednica Zagrebačke burze Ivana Gažić, istaknuvši kako sustav danas uživa visok ugled među sudionicima regionalnih i europskih tržišta kapitala. Prema njezinim riječima, hrvatski model kapitalizirane mirovinske štednje često se navodi kao primjer uspješno provedene reforme na europskoj razini.
Iako je razvoj sustava u početku možda djelovao spor, tijekom godina izgrađen je snažan, stabilan i respektabilan sustav koji je prerastao prvotne okvire mirovinske reforme. Njegova važnost danas nadilazi područje mirovinske štednje te se očituje i u doprinosu razvoju hrvatskog tržišta kapitala, ali i tržišta šire regije.
Osvrnuvši se na položaj Zagrebačke burze u europskom kontekstu, Gažić je upozorila na izazove s kojima se suočavaju europska tržišta kapitala. Istaknula je kako ona još uvijek zaostaju u konkurentnosti za američkim i pojedinim drugim svjetskim tržištima, zbog čega je jačanje njihove konkurentnosti jedan od važnih prioriteta europskih institucija.

Hrvatska je u tom području već poduzela niz konkretnih koraka, ponajprije kroz provedbu strategije razvoja tržišta kapitala. Među dosad realiziranim mjerama ističu se uvođenje mogućnosti elektroničkog glasanja te pojednostavljen pristup informacijama o izdavateljima vrijednosnih papira.
Ipak, razvoj tržišta kapitala kontinuiran je proces. Gažić je posebno izdvojila dva projekta od kojih očekuje značajne pomake: regulatorni sandbox, koji bi trebao olakšati pristup tržištu i razvoj inovativnih rješenja, te hrvatski investicijski račun. Riječ je o posebnom računu kojim se, kroz povoljniji porezni tretman, građane želi potaknuti na ulaganje na tržištima kapitala.
Istaknula je kako je Ministarstvo financija pri oblikovanju investicijskog računa razmatralo različite modele, a kroz konzultacije sa sudionicima tržišta odabralo pristup koji bi hrvatskim građanima trebao omogućiti jednostavnije i povoljnije ulaganje.
Zaključno je naglasila kako sudionici hrvatskog tržišta kapitala imaju razloga za zadovoljstvo njegovom ulogom u regiji. Hrvatska aktivno pridonosi razmjeni znanja i iskustava, među ostalim kroz organizaciju konferencija i suradnju u okviru projekta koji okuplja osam burzi.
U kasnijem razgovoru s novinarima osvrnula se i na najave novih inicijalnih javnih ponuda dionica (IPO), no nije željela precizirati koliko bi ih se moglo očekivati tijekom 2027. godine.
Povećanje prometa na Zagrebačkoj burzi i snažnije uključivanje građana u tržište kapitala među ključnim su ciljevima aktualnih inicijativa, istaknuo je državni tajnik Ministarstva financija Matej Bule.
Naglasio je kako aktivnosti usmjerene na razvoj tržišta kapitala nemaju isključivo financijsku dimenziju, već pridonose i povećanju financijske pismenosti građana.
Kao primjer izdvojio je izdanja narodnih obveznica, zahvaljujući kojima su deseci tisuća hrvatskih građana ponovno pristupili tržištu kapitala nakon financijske krize 2008. godine ili su prvi put dobili priliku izravno ulagati u financijske instrumente.
Velika očekivanja povezana su i s uvođenjem hrvatskog investicijskog računa, koji bi građanima trebao omogućiti povoljniji porezni tretman ulaganja. Prema predstavljenom modelu, predviđena je mogućnost neoporezivog ulaganja do 200.000 eura, uz uvjete koji će biti definirani odgovarajućim regulatornim okvirom.
Bule je izrazio nadu da će investicijski račun koristiti velik broj građana te da će taj instrument dodatno potaknuti potražnju za financijskim instrumentima i povećati obujam trgovanja na domaćem tržištu kapitala.
Osvrnuo se i na inflaciju, izrazivši očekivanje da bi se njezina stopa u Hrvatskoj tijekom sljedećih nekoliko mjeseci mogla približiti razinama zabilježenima u ostatku eurozone.
Demografske promjene, produljenje radnog vijeka, kretanja na globalnim financijskim tržištima i nove investicijske mogućnosti mijenjaju način na koji promišljamo budućnost mirovinskog sustava, istaknula je Melita Čičak, ovlaštena ravnateljica Uprave za mirovinski sustav Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
Kao jedan od ključnih izazova izdvojila je nepovoljan omjer broja umirovljenika i osiguranika. Prema iznesenim podacima, Hrvatska ima približno 1,2 milijuna umirovljenika i 1,8 milijuna osiguranika, odnosno oko 1,46 osiguranika na jednog umirovljenika.
Takva demografska struktura predstavlja značajan izazov za mirovinski sustav koji se u velikoj mjeri temelji na međugeneracijskoj solidarnosti.
Čičak se osvrnula i na novi Zakon o mirovinskom osiguranju, donesen u srpnju, te predstavila podatke o visini mirovina i duljini mirovinskog staža u Hrvatskoj.
Prosječan mirovinski staž iznosi nešto manje od 31 godine, dok prosječna mirovina od 764 eura doseže 49,6 posto prosječne plaće. Među umirovljenicima s 40 i više godina staža prosječna mirovina iznosi oko 1.075 eura, odnosno približno 70 posto prosječne plaće.
U takvim okolnostima kapitalizirana mirovinska štednja ima iznimno važnu ulogu za buduće generacije. Osim što pridonosi financijskoj sigurnosti građana u starosti, akumulirana sredstva predstavljaju značajan izvor dugoročnog kapitala za financiranje hrvatskoga gospodarstva.
Čičak je naglasila kako je tijekom 2024. godine ostvaren značajan napredak u unaprjeđenju sustava kapitalizirane mirovinske štednje. Među ključnim promjenama izdvojila je liberalizaciju ulaganja i smanjenje troškova sustava.
Osvrnula se i na dobrovoljnu mirovinsku štednju, koja je zabilježila rast od 32 posto. Iako je riječ o pozitivnom pomaku, smatra da i dalje postoji znatan prostor za razvoj. Dobrovoljni mirovinski fondovi okupljaju približno 515.000 članova, što potvrđuje interes građana, ali i potrebu za dodatnim poticanjem dugoročne mirovinske štednje.
Hrvatsko tržište kapitala danas je u znatno povoljnijem položaju nego prije deset ili petnaest godina, ocijenila je Anamarija Staničić, zamjenica predsjednika Upravnog vijeća Hanfe, koja trenutačno nema predsjednika nakon odlaska Ante Žigmana na čelo HNB-a. Istaknula je kako se napokon može govoriti o konkretnim rezultatima, a ne samo o planovima i očekivanjima.
Iako stanje na tržištu još uvijek nije idealno i postoji prostor za daljnji napredak, pozitivni pomaci vidljivi su kroz niz pokazatelja, naglasila je Staničić. Pritom nije riječ samo o rastu cijena dionica i burzovnih indeksa, poput CROBEX-a, ili pokazatelja prinosa mirovinskih fondova, poput MIREX-a, već i o povećanoj aktivnosti sudionika na tržištu kapitala.
CROBEX je prošle godine zabilježio rast veći od 20 posto, čemu treba pridodati i ostvarene dividendne prinose. Staničić je pritom naglasila važnost razumijevanja razloga koji stoje iza rasta cijena dionica. Povijest tržišta kapitala pokazuje da cijene ponekad rastu isključivo zbog očekivanja njihova daljnjeg rasta, bez odgovarajućeg poboljšanja gospodarskih temelja, dok su u drugim slučajevima rast i pozitivna tržišna kretanja utemeljeni na povoljnim gospodarskim okolnostima i poboljšanoj investicijskoj klimi. Prema njezinoj ocjeni, trenutačni rast hrvatskog tržišta kapitala u većoj je mjeri rezultat upravo tih pozitivnih gospodarskih čimbenika.

Uz rast cijena dionica, Staničić je istaknula i povećanu aktivnost na tržištu kapitala. Uspješno provedene inicijalne i sekundarne javne ponude dionica (IPO i SPO) omogućile su kompanijama prikupljanje kapitala potrebnog za daljnji razvoj. Očekuje nastavak takvih aktivnosti, no pritom naglašava kako se kompanije odlučuju na izlazak na burzu samo kada za to postoji jasna poslovna i financijska opravdanost.
Važnu ulogu u oporavku tržišta kapitala ima i povoljno makroekonomsko okruženje. Tijekom posljednjih deset godina percepcija Hrvatske i njezina gospodarska slika znatno su se promijenile. Hrvatska danas ima visok kreditni rejting, dok je udio javnog duga smanjen na manje od 60 posto BDP-a.
Kao jedan od najvažnijih pozitivnih trendova Staničić je izdvojila povratak malih ulagatelja na tržište kapitala. Dio građana ponovno se uključio u ulaganja nakon dugogodišnje odsutnosti s tržišta, dok su drugi prvi put otvorili investicijske račune i upoznali se s mogućnostima ulaganja.
Podsjetila je kako su se mali ulagatelji nakon financijske krize 2008. godine u velikoj mjeri povukli s tržišta kapitala. Mnogi su tada pretrpjeli znatne gubitke, osjećali se prevarenima te izgubili povjerenje u financijsko tržište.
Za ponovno uspostavljanje tog povjerenja bilo je potrebno gotovo dvadeset godina, a Staničić je upozorila kako bi se jednom izgubljeno povjerenje ponovno vrlo teško vratilo.
Upravo zato razvoj investicijske kulture predstavlja jedan od ključnih preduvjeta dugoročnog razvoja tržišta kapitala. Bez aktivnog sudjelovanja građana i njihova povjerenja teško je izgraditi veliko, likvidno i stabilno tržište.
Prema podacima koje je iznijela, hrvatski sektor financijskih usluga danas upravlja imovinom vrijednom 50,4 milijarde eura, što je povećanje od 70,8 posto u odnosu na 2020. godinu.
Staničić smatra kako bi hrvatski investicijski račun trebao biti sljedeći važan korak u razvoju domaćeg tržišta kapitala. Istaknula je da je tijekom javnog savjetovanja zaprimljen velik broj komentara građana, što potvrđuje njihov interes za novi investicijski instrument.
Cilj je, u suradnji s financijskom industrijom, razviti jednostavan i lako provediv model koji će građanima omogućiti ulaganje uz povoljnije uvjete. Prema njezinim riječima, predviđeni porezni tretman iznimno je konkurentan u europskim okvirima.

Ipak, upozorila je kako pozitivna kretanja na domaćem tržištu ne znače da su investicijski rizici nestali.
Svjetsko gospodarstvo i financijska tržišta i dalje su izloženi značajnim geopolitičkim neizvjesnostima. Tehnološko natjecanje vodećih svjetskih kompanija, sigurnost opskrbe energijom, inflacija te kretanje kamatnih stopa utječu na investicijske odluke i financijske rezultate.
Za razumijevanje kretanja pojedinih klasa imovine stoga nije dovoljno pratiti isključivo domaće gospodarske pokazatelje, već je potrebno sagledati i globalne trendove koji se odražavaju na hrvatsko tržište.
Među potencijalnim rizicima Staničić je posebno izdvojila visoku koncentraciju rasta na američkom tržištu dionica. Znatan dio rasta indeksa S&P 500 ostvarilo je sedam velikih tehnoloških kompanija. Iako te kompanije stvaraju značajnu ekonomsku vrijednost, njihova dominacija istodobno povećava koncentracijski rizik. Dodatnu neizvjesnost donose visoka očekivanja investitora povezana s budućim tehnološkim razvojem i poslovnim rezultatima tih kompanija.
Pojedine tehnologije mogu imati transformativan utjecaj na gospodarstvo, no nije moguće unaprijed sa sigurnošću predvidjeti koje će kompanije dugoročno ostvariti najveći uspjeh. Stoga je potreban oprez, osobito u kontekstu uvođenja hrvatskog investicijskog računa i očekivanog dolaska novih generacija malih ulagatelja na tržište kapitala.
Staničić je posebno istaknula kako se uspješnost hrvatskog investicijskog računa ne bi trebala procjenjivati isključivo prema broju građana koji će početi ulagati. Jednako važan pokazatelj bit će način na koji će novi ulagatelji reagirati na prvu ozbiljniju tržišnu korekciju.
Upozorila je kako na tržište dolaze generacije ulagatelja koje se još nisu suočile sa značajnijim padom vrijednosti svojih ulaganja. Upravo zato važno je odgovorno upravljati njihovim očekivanjima i kontinuirano ulagati u financijsku pismenost. Cilj nije obeshrabriti građane niti ih odvratiti od ulaganja, već im jasno predstaviti mogućnosti, ali i rizike koje ulaganje na tržištu kapitala podrazumijeva.
Staničić je zaključno izrazila umjereni optimizam, ocijenivši kako je hrvatsko tržište kapitala dosegnulo razinu zrelosti koja omogućuje otvorenu raspravu o investicijskim rizicima, bez nepotrebnog pesimizma.
Hrvatsko gospodarstvo nastavlja pokazivati otpornost na globalne gospodarske i geopolitičke izazove, unatoč sukobima na Bliskom istoku i povećanoj neizvjesnosti na međunarodnim tržištima, istaknuo je guverner HNB-a Ante Žigman.

Gospodarski rast se nastavlja, iako nešto sporijim tempom nego prethodnih godina. Prema predstavljenim projekcijama, ove se godine očekuje rast BDP-a od 2,4 posto, a slična stopa rasta predviđa se i za sljedeću godinu.
Investicijska aktivnost mogla bi u narednim godinama blago usporiti, među ostalim zbog neizvjesnosti povezane s budućom dostupnošću sredstava iz europskih fondova.
Inflacija se i dalje zadržava na relativno povišenim razinama, pod utjecajem globalnih gospodarskih i geopolitičkih kretanja. Prema iznesenim podacima, stopa inflacije u Hrvatskoj u rujnu iznosila je 4,3 posto, dok je usporedivi pokazatelj za eurozonu iznosio 3,8 posto.
Žigman očekuje da bi tijekom sljedeće godine, uz pretpostavku stabilizacije energetskih tržišta, moglo doći do postupnog slabljenja inflacijskih pritisaka.
Tijekom izlaganja predstavio je i različite scenarije kretanja cijena nafte i plina te marži na dizelsko gorivo, upozorivši na moguće posljedice energetskih šokova za gospodarski rast i inflaciju.
Kad je riječ o opskrbi plinom, Hrvatska se ubraja među europske zemlje s relativno visokom popunjenošću skladišnih kapaciteta uoči zime. U pojedinim drugim državama, uključujući Njemačku i baltičke zemlje, razina popunjenosti znatno je niža, dijelom zbog pogrešnih očekivanja da će cijene plina padati.
Predstavljeni scenariji pokazuju kako bi hrvatsko gospodarstvo moglo zadržati pozitivan rast čak i u nepovoljnim okolnostima. Prema najnepovoljnijem razmatranom scenariju, godišnji rast BDP-a iznosio bi oko dva posto, što znači da gospodarstvo ne bi ušlo u recesiju.
Hrvatska se pritom i dalje nalazi među zemljama eurozone s relativno visokim stopama gospodarskog rasta.
Žigman je upozorio kako je hrvatski fiskalni prostor ograničen te naglasio važnost očuvanja stabilnosti javnih financija.
Među ključnim ciljevima izdvojio je održavanje udjela javnog duga ispod 60 posto BDP-a, proračunskog deficita ispod tri posto BDP-a te očuvanje postojećeg kreditnog rejtinga.
Moguće usporavanje ili pad gospodarske aktivnosti mogli bi otežati održavanje povoljnih fiskalnih pokazatelja, osobito zbog utjecaja na omjer javnog duga i BDP-a. Ipak, prema njegovoj ocjeni, trenutačna gospodarska kretanja ne upućuju na neposrednu destabilizaciju javnih financija.
Jedan od važnih izazova hrvatskoga gospodarstva predstavlja i rast troškova rada.
Hrvatska je posljednjih godina znatno povećala ponudu radne snage zapošljavanjem stranih radnika, dok su istodobno troškovi rada rasli po stopama među najvišima u eurozoni. Takva kretanja mogu negativno utjecati na konkurentnost domaćih poduzeća, osobito ako ih ne prati odgovarajući rast produktivnosti.

Unatoč tome, robni izvoz pokazao je otpornost, što se pozitivno odražava na ukupna gospodarska kretanja.
Žigman je istaknuo i potrebu za daljnjim razvojem tržišta kapitala, koje bi trebalo imati važniju ulogu u financiranju brzorastućih poduzeća. Time bi se kompanijama omogućio pristup kapitalu izvan tradicionalnih bankovnih izvora financiranja, uz primjereniju raspodjelu financijskih rizika.
Turistički sektor također nastavlja bilježiti pozitivne stope rasta, no potrebno je snažnije povezivanje turizma s ostalim dijelovima gospodarstva kako bi se povećali njegovi multiplikativni učinci.
Dugoročno, jedan od najvažnijih izazova ostaje povećanje produktivnosti. Hrvatska se, prema iznesenom pokazatelju, nalazi na približno 78 posto prosjeka Europske unije, što upućuje na znatan prostor za gospodarsko sustizanje razvijenijih država članica.
Posebnu pozornost Žigman je posvetio izazovima s kojima se suočava europska industrija, ponajprije zbog sve snažnije konkurencije iz Kine.
Europska unija bilježi znatan trgovinski deficit u robnoj razmjeni s Kinom, dok novi val kineske industrijske konkurencije, poznat kao China Shock 2.0, predstavlja ozbiljan izazov za europsku proizvodnu bazu.
Posebno su pogođene automobilska i kemijska industrija, koje se suočavaju sa sve većim konkurentskim pritiskom kineskih proizvođača.
Žigman je upozorio na mogućnost da kineski automobili u budućnosti zauzmu vodeća mjesta među najprodavanijim vozilima, potiskujući pritom tradicionalne europske proizvođače.
Dodatan izazov predstavljaju visoki troškovi energije. Cijene pojedinih energenata i dalje su višestruko više nego prije energetske krize 2022. godine, što negativno utječe na konkurentnost europske industrije.
Europa se istodobno suočava s ograničenim pristupom strateškim sirovinama, uključujući rijetke zemne elemente, u čijoj proizvodnji i preradi nema vodeću ulogu na globalnom tržištu.
Govoreći o tehnološkim promjenama, Žigman je upozorio i na strukturu hrvatskog gospodarstva u kontekstu razvoja umjetne inteligencije.
Prema iznesenim podacima, Hrvatska se ubraja među europske zemlje s najmanjim udjelom zaposlenih na poslovima koji su izloženi utjecaju umjetne inteligencije.
Takva struktura zaposlenosti otvara pitanja dugoročne konkurentnosti i sposobnosti hrvatskoga gospodarstva da iskoristi potencijal novih tehnologija.
Žigman smatra kako je potrebno intenzivnije raditi na promjeni gospodarske strukture, razvoju djelatnosti s većom dodanom vrijednošću te povećanju produktivnosti kako bi Hrvatska dugoročno mogla održati gospodarski rast i nastaviti se približavati razvijenijim europskim gospodarstvima.