Tri uspješne poduzetnice otkivaju: Uzele smo financije u svoje ruke, evo što je najvažnije za dobar život u mirovini
Piše: Monika Herceg
Može li poduzetništvo biti zona slobode za žene i način da se financijski osigura budućnost? Tri uspješne poduzetnice s kojima smo razgovarali misle da je baš to idealan način. Poduzetništvo je za njih značilo uzimanje života i financija u svoje ruke.
Josipa Maslać Petričević više od trideset godina vodi posao s tekstilom. Preživjela je i bankrot, ali njezina se Naftalina razvila u jednu od vodećih tekstilnih tvrtki. Ana Lisak, jedna od najuspješnijih hrvatskih poduzetnica, u dvadeset godina od nule je stvorila Catering Lisak. O ugostiteljstvu, kad je počela, nije znala ništa, a danas je vlasnica uspješne catering tvrtke i tri restorana. Nakon dvadeset godina u bankarstvu Suzana Barada upustila se u otvaranje tvrtke za financije; Agalmu je otvorila 2012. i prva ponudila uslugu rent a CFO u Hrvatskoj. Prije četiri godine pokrenula je i proizvodnju profesionalne kozmetičke linije Jantar. Danas vodi jednu od najuspješnijih mikrotvrtki u Hrvatskoj.
Glavni pokretač promjena
Ipak, uspjeh ne dolazi preko noći i za njega je potrebno mnogo strpljenja i odvažnosti, tvrde poduzetnice. Sve vjeruju u strateško razmišljanje, pomno financijsko planiranje te oslanjanje na tim koji doprinosi razvoju. One ne razmišljaju samo o našem tržištu, a u vrijeme koronakrize pokazale su da poslovanje može biti održivo čak i u takvim, nemogućim uvjetima. Upravo takvo razmišljanje čini ih pažljivima i u planiranju budućnosti, pa i svojih mirovina jednog dana.
Josipa Maslać Petričević poželjela se osamostaliti još u studentskim danima. Tako je krenula u biznis s tkaninom. Nakon deset godina uspješnog rada uslijedili su ratne godine, razvod braka, bankrot. Ta joj je godina, 1993., bila noćna mora, priznaje. Odgajala je dvoje djece i radila s tekstilom koji nije trebao nitko. Kad se danas osvrne na taj period, zahvalna je. Životni pad postao je glavni pokretač njezinih projekata. Jer, kako često kaže, u zoni komfora ne događa se ništa. Čovjek u izvanrednim okolnostima probudi u sebi nadljudsku snagu. Danas je sretna što je uspjela sačuvati dom, odgojiti divnu djecu i razviti posao.
Da nas brodolomi mogu puno toga naučiti, smatra i Ana Lisak, koja je u ugostiteljstvo ušla bez iskustva te je od svojih dvadeset čaša i najma opreme uspjela doći do prihoda od 20 milijuna kuna. Kad je 1999. završila na burzi, inat je naprosto proradio i krenula je u novi posao. Želja da uzme život u vlastite ruke bila je jača od svega ostalog. Vjeruje u društveno odgovorno poslovanje te se oduvijek bavi i humanitarnim radom. Ana Lisak i njena ekipa kuhara tako su i ovaj put, od prvog dana u potresom pogođenoj Petrinji. I dok razgovaramo trči na sastanak u petrinjsku vojarnu.
Prva u Hrvatskoj
Nakon 25 godina provedenih u bankarstvu Suzani Baradi pokretač je bila želja za promjenom. Posao je promijenila u 51. godini života osnivajući tvrtku Agalma. Najprije je krenula u posao s financijama i prva u Hrvatskoj uvela takozvani najam financijskog direktora. Većina klijenata, kaže, bila je iz inozemstva. U nekom trenutku bilo joj je dosta financija. Tada se javila ideja na za nju potpuno novom području - kozmetike. Suzana četiri godine proizvodi i izvozi kozmetičke proizvode za depilaciju pod markom Jantar. Europsko tržište bilo je u njezinu planu od početka. Upravo zato proizvodi Jantar verificirani su kao europski.
‘Sindrom praznog hladnjaka, tako ja zovem svoje životno vatreno krštenje’, govori nam Josipa Maslać Petričević. Tko to jednom doživi, promišlja o svojoj budućnosti, uvijek štedi i spreman je za crne dane. Josipa oduvijek usporedo s ulaganjem u posao štedi, među ostalim i za svoju mirovinu. Sve što radi u svrhu je bezbrižnije starosti i neovisnosti. U Naftalini, kaže Josipa, danas u 57. godini, polako dolazi do smjene generacija. Naftalinu će naslijediti njezina kći Matea. Ona je odrastala s Naftalinom. Tako se i školovala i Josipa je izuzetno ponosna što će nastaviti voditi obiteljsku tvrtku. U mirovinu će uskoro, nada se, ali ne klasičnu. Nemirnog je duha, puna je ideja i smatra da može još puno doprinijeti kao savjetnik u tvrtki. Veseli se uživati s unucima i obitelji. U mirovini Josipa želi nastaviti putovati. Upravo putovanjima otkrivamo nove svjetove i sebe u njima, kaže. Smatra da je to najbolja investicija u sebe. Stoga će i mirovina za nju biti aktivna. Želi se više posvetiti i humanitarnom radu, ali i ženskom nogometnom klubu Dinamo u kojem je predsjednica. Očekuje ju, kaže, i još mnogo dobrih knjiga i dokumentaraca.
Mirna i sigurna starost
Suzana Barada također je u 57. godini. Trenutno ne misli na odlazak u mirovinu. I u ovom je trenutku fokusirana na nova ulaganja. Tijekom potresa devastiran im je poslovni prostor, pa su preselili u novi, koji je trebalo urediti. Još nije spremna prestati raditi. Ipak, jednog dana Agalma će, nada se, dobiti nasljednicu. Kći Morena već je u poslu financijskog savjetovanja, a Suzana se nada da će u nekom trenutku preuzeti i cijelu tvrtku. Važno je, smatra, imati svijest o tome da si sami moramo osigurati prihode koji će nam omogućiti mirnu i sigurnu starost. Nažalost, znamo da mirovine nisu dostatne za život kakav si priželjkujemo, pa je potrebno, dok smo još aktivni i radno sposobni, pobrinuti se za sigurnu starost, govori nam. Kao osoba koja je godinama radila u financijskom sektoru, Suzana kaže da svijest o financijskoj pismenosti još nije razvijena dovoljno. Ljudi se zadužuju, uzimaju kredite bez pokrića, a nerijetko ne razmišljaju o budućnosti. Žene su često više posvećene obiteljima i još nisu osvijestile da bi se trebale brinuti za svoju starost.
Suzana nam također kaže da će se truditi što više putovati u mirovini iako teško može zamisliti mirovinu u kojoj neće biti maksimalno aktivna. A njoj je, govori kroz smijeh, zanimljivo i kad ide u Dugu Resu, jer svuda se može vidjeti nešto novo. Voli planinariti i to će svakako nastojati raditi što dulje. Hodanje šumom u ovim je trenucima jako opušta i daje joj dodatnu energiju za izazove.
Poduzetnica Ana Lisak, u godinama kao i naše dosadašnje sugovornice, još ne planira ići u mirovinu. Kad dođe vrijeme za to, svakako želi ostati aktivna i raditi pola radnog vremena, a Lisak Catering ostavit će ljudima s kojima radi, u koje ima puno povjerenje, i obitelji, koja već neko vrijeme ulazi u posao.
Vrijeme za putovanja
I ona smatra da nam nedostaje financijske pismenosti te da je u takvu edukaciju potrebno ulagati od najmanjih nogu kako bi se što više osvijestilo racionalno raspolaganje novcem, uvidjeli benefiti štednje, ali i stekla odgovornost prema vlastitim financijskim obvezama. Već bi sada mogla ići u mirovinu, ali kaže da je još drži prevelika želja za poslom. U mirovinu još neko vrijeme ne planira ići, ali se za nju, kaže, priprema oduvijek, svjesna da joj samo oslanjanje na mirovinski sustav neće omogućiti život kakav želi. Taj životni period zamišlja kao vrijeme blagostanja u kojem će si moći omogućiti aktivnosti koje želi, a nada se da će sama mirovina značiti i određenu sigurnost. Najviše misli na zdravlje, pa joj je štednja za adekvatnu brigu o njemu jedan od prioriteta. Upravo se zato za mirovinu priprema štednjom. Smatra nužnim to osvijestiti i uvijek razmišljati kako izdvajati za štednju unutar vlastitih mogućnosti. Ipak, jednom kad se bude odlučila za odlazak u mirovinu, sigurno je da će veći dio vremena provoditi putujući. Cilj joj je posjetiti stotinu zemalja i zasad je na dobrom putu. Osim putovanja, svoju mirovinu ne može zamisliti bez kazališta, galerija i koncerata.
Monika Herceg nagrađivana je pjesnikinja. Objavila je tri zbirke pjesama koje su osvojile desetak nagrada i prevedene su na još više jezika. Njezina prva drama premijerno je izvedena početkom 2021. u Hrvatskom Narodnom Kazalištu.